petak, 09.06.2006.
PLANINA SUNCA
raširi ruke, otvori širom oči
zastat će ti dah
ovaj prizor je savršen
stojiš na vrhu svijeta
nema nikog da te gleda
procjenjuje i kritizira
ispod tebe su laži
ispod tebe je mržnja
ti si na vrhu
daleko od svega
samo tvoja glazba
i tvoje glasne misli
čuju se u otkucajima tvog srca
gledaj zrak okupan bojama duše
osjeti povjetarac s mirisom slobode
i gledaj Sunce koje te voli
ništa nije važno, nije te briga
misli o ničemu, to je tako lijepo
važno je samo trčati
brzinom svijetlosti
po mekanoj travi
po zrakama Sunca
razbacaj riječi po livadi snova
nadvikuj se s oblacima
ne skidaj osmijeh s lica
jer ovo je tvoj dom.
četvrtak, 01.06.2006.
u sjeni postupaka
......lijevati će kiša godinu dana......
......potopiti mali gradić na moru.....
utopit će se moji grijesi
i najgore posljedice
ja i ti ćemo stajati na brdu
i gledati naše uništene snove
a ti ćeš se smijati drugima
dok će moliti da pustiš suzu za njih
a ja ću se smijati
jer sam samo ja važna
i voljet ću vlastite laži
da ne vidim istinu koja me vuče za rukav
.....takvi smo svi uostalom.....
i dok nas krvavi vjetar bude tjerao u gorki kraj
držat češ se za grančicu sreće
ali te prošlost vuče u propast
gledati ću tvoje oči pune blata
pitati se zašto sam te slijedila
ovo je bio još jedan krivi korak
nemoćna sam jer spašavam duha
nije ništa ljudsko u tebi
osim potrebe da zgaziš druge.....
i vjetar će postati magla
gdje će se gubiti
sve naše nade i naš smijeh
držim te na dlanu ali ništa ne razumijem
ne osjećam težinu tvojih postupaka
gubiš se u mraku......
a kad se drugo jutro vratim
iz zemlje uspavanka
sama na svijetu
opet ću umivati lice
vlastitim grijesima
igrati se sa greškama
jer želim da se vratiš
da izgorimo zajedno.....
opet sve ispočetka
.......iako je svo zlo nestalo......
.......ostao je čovjek da ga ponovno stvori.......
nedjelja, 28.05.2006.
....complete freedom....
Oblik na nebu podsjeća me na nešto
Pahuljasto ništa na mojoj koži
Ili možda svijetlo na kraju tunela....?
Jarbol se njiše u ritmu dubina
Ubrzo ću i ja pojuriti s vjetrom
bezvremenskom brzinom jurit ćemo skupa
prema najveličanstvenijem osjećaju
kojeg čovjek može okusiti
da se može svojih lanaca osloboditi
i cijeli se život sa oblacima utrkivati.....
možemo birati
ima bilijun tonova i nijansi
načina na koji možemo trčati poljima
kročiti kroz život
sretno, slobodno......
I iza obzorja vidim
moju najdražu boju
ali neznam ju riječima opisati
zanijemila sam pred tolikom ljepotom
vjetar miluje jedro
ZAUVIJEK SLOBODNO
četvrtak, 25.05.2006.
kavez
zarobili su me u prostoru
ovo mjesto je smrdljivo
zarobili su me u vremenu
ovo vrijeme je prljavo
živim u nadi da ću jednom sresti
bića ispunjena bezuvjetnom ljubavi
bježim od iluzija
ali od vlastite glave se ne može pobjeći
zamišljeno zurim u bezbojnu točku
ona tako dobro opisuje ovaj svijet
stalno se pitam
ali već znam sve odgovore
stavili su me u kavez
a ja dišem za slobodu
pokušavam ih promjeniti
ali oni su odavno mrtvi
probudite se
probudite
istrunuli zombiji
želim vas
želim
očajnički spasiti
zar ne vidite koliko ljubavi
možete davati slobodni
oslobodite svoja srca
mržnja vam ne treba
mržnja vas ne hrani
druge su poletjele
ali ja ću zauvijek ostati
zarobljena ptica
u prljavom kavezu
gdje su zidovi
živi leševi
